Kategorija: Putne priče

Putne priče

Imamo sjajnu snimku vožnje po naljepšem hrvatskom mostu: Pogledajte kako izgleda 360 pogled s Pelješkog mosta

Ines Jelušić

Prije točno godinu dana, otvoren je Pelješki most, jedna od najvećih i najimpresivnijih infrastrukturnih građevina ikada napravljena u Hrvatskoj. Pelješki most premošćuje Malostonski zaljev između Komarne na kopnu i Brijeste na poluotoku Pelješcu te na taj način cestovno ostvaruje kontinuitet teritorija Hrvatske. Most je gradila kineska tvrtka China Road and Bridge Corporation, ukupne je duljine 2.404 metara, visok je 55 metara, a cijelu konstrukciju drži šest glavnih stupova i trinaest raspona od čelika duljine od 72 do 285 metara. U godinu dana preko 2 milijuna vozila Prema podacima, do 25. srpnja njime je prošlo 2.305.537 vozila, a u dosadašnjem dijelu godine mostom je prošlo 984.596 vozila. Najviše vozila mostom je prošlo u subotu 30. srpnja 2022. godine, njih 19.029. Povodom godine dana otkako je most otvoren, donosimo vam snimku vožnje mostom u panorami 360°. Uživajte u pogledu.

Putne priče

Jednu od najuzbudljivijih cesta Crne Gore gradio je arhitekt iz Trogira: Pogledajte kako izgleda putovanje niz Kotorske serpentine

Ines Jelušić

Crna Gora je prekrasna – ima prelijepu prirodu, odličnu hranu, divne ljude. No, da biste došli do svega toga morat ćete proći jako loše ceste. Autoputa imaju jako malo, a glavna magistralna cesta koja spaja sjever i jug zemlje uz obalu je preopterećena, posebice u ljetnim mjesecima kada sve vrvi od turista. Odmor u Ulcinju bio je pri kraju, a iduća destinacija gdje smo trebali doći i prenoćiti bilo je mjesto Prćanj, smješteno nekoliko kilometara od Kotora. Dogovor je bio da se prema sjeveru vraćamo magistralom uz more, no večer prije puta dok se na TV-u vrtio neki random turistički kanal na kojem su se izmjenjivale impresivne fotografije iz Crne Gore, za oko mi je zapela vijugava cesta o kojoj sam mjesece dana prije toga čitala u jednom putopisu. Nisam se mogla sjetiti kako se ta cesta zove, pa sam, guglajući pojmove „Crna Gora, zavojita cesta“, supruga koji je u tom trenutku napeto pratio utakmicu ispitivala gdje je to i je li čuo za tu cestu. “Našla! Kotorske serpentine“, slavodobitno sam uzviknula! “I znaš šta? Na ruti su nam“, dodala sam. Da se Andreja pita, na svako putovanje išli bismo automobilom i niti jedna cesta za njega nije drama. Što cesta ima više zavoja, to je njemu zanimljivije i zabavnije, tako da o promjeni rute nismo uopće puno raspravljali. Veza unutrašnjosti s morem Dogovor je pao u sekundi pa smo se drugog dana umjesto uz more, do Kotora zaputili preko unutrašnjosti. Do serpentina vodi cesta na koju se skreće prije ulaska u Budvu. Ta cesta vodi kroz Cetinje, oko Nacionalnog parka Lovćen pa preko serpentina do predivnog Kotorskog zaljeva i samog grada Kotora. Iznenađujuće, cesta je jako dobra i jako zabavna za voziti. No, što su zapravo Kotorske serpentine, ili kanice kako ih oni zovu? Sjajan tekst o ovoj cesti pronašli smo na portalu Boka news. Sve do druge polovice 19. stoljeća, jedina veza unutrašnjosti Crne Gore s morem bio je stari put za konje koji se s Njeguške površi preko prijevoja Krstac nizom serpentina spuštao u gornji dio kanjona rijeke Škurde, a zatim niz strminu Praćišta dolazio do kanjona sela Špiljari te stizao na zaravan Crnogorski Pazar izvan sjevernih bedema Kotora. Neposredno nakon priznanja državnosti na Berlinskom kongresu 1878. godine pokazalo se da je potrebno izgraditi suvremeni cestovni put između Kotora i Cetinja, pa je već iduće godine počela izgradnja putnog pravca Cetinje – Njeguši – austrijska granica iznad Kotora. Austrija je tako 1881. godine počela izgradnju putnog pravca Kotor – austrijska granica, a za projektanta i izvođača radova je postavljen Josip Slade-Šilović, građevinski inženjer i arhitekt iz Trogira. Trasa je predviđala savladavanje znatnog uspona uz padine Lovćena, od 1 do skoro 1000 metara nadmorske visine, uz primjenu 25 serpentina od 180º, a koje su poznatije pod imenom kanice, kod kojih uspon nigdje ne prelazi strminu višu od 8%. Širina puta je bila maksimalno 5 metara, što je bilo dovoljno za mimoilaženje kola i prvih automobila. Put je bio osiguran kamenim kolobranima i zidanim parapetima, a sagrađeno je i nekoliko manjih mostova preko povremenih bujičnih tokova. Slade-Šilović kasnije je ostao u službi crnogorskog dvora kao projektant i graditelj niza velikih objekata – urbanistički projekt Nikšića, kazalište Zetski dom i Vladin dom u Cetinju, crkva Sv. Vasilija, Dvorac – Muzej i Carev most u Nikšiću, itd. Najljepša cesta Crne Gore Idete li tom rutom, prije serpentina proći ćete i kroz selo Njeguši, gdje obavezno stanite i kupite njihov poznati njeguški pršut. Na samom vrhu, prije nego se počnete spuštati po serpentinama do Kotora, nalazi se restoran “Nevjesta Jadrana“, s čije terase puca krasan pogled prema zaljevu. Nakon što smo dobro ručali (goveđa čorba im je top!), siti i sretni krenuli smo se spuštati po vijugavoj cesti. Na pojedinim dijelovima cesta je dosta uska pa se dva automobila teško mimoilaze ili se gotovo uopće ne mogu mimoići. No, nemojte da vas to sputava – duž ceste se nalaze ugibališta gdje možete stati sa strane i propustiti vozilo koje dolazi iz suprotnog smjera. Cestom inače ne prolaze samo automobili, već i veća vozila, kao primjerice autobusi. Kada vozite po serpentinama, budite pažljivi i oprezni. Naime, domaći vozači vole malo stisnuti po gasu, što može biti opasno ako netko nije previše vješt u vožnji. Cijelo vrijeme kada se vozite kanicama, gledat ćete na divan zaljev. S jedne strane planina, a s druge strane more – ima li što ljepše? Meni osobno, Kotor i njegov zaljev spadaju među najljepša mjesta koja sam do sada imala prilike vidjeti. Ima nešto u tom spoju mora i planina što me neopisivo privlači i čemu jednostavno ne mogu odoljeti. Što se samih serpentina tiče – vrijedi ih proći. Uostalom, ne tepapju joj džaba da je to jedna od najljepših cesta Crne Gore. Jer stvarno je… Ako vas zanima kako izgleda vožnja serpentinama, pogledajte video koji smo snimili na našem putovanju. Pssst! Imamo još dobrih priča iz Crne Gore: Raj od 13 kilometara na jugu Crne Gore: Ova jedinstvena plaža na Jadranu zove na odmor i cjelodnevno izležavanje  

Putne priče

Raj od 13 kilometara na jugu Crne Gore: Ova jedinstvena plaža na Jadranu zove na odmor i cjelodnevno izležavanje

Ines Jelušić

Stres od vjenčanja je neminovan. Koliko god se čovjek psihički i fizički pripremao na sve što slijedi tih dana, neke je stvari jednostavno nemoguće izbjeći ma koliko god se trudili pa je jedina realna opcija bila da nakon svega jednostavno pobjegnemo negdje na odmor. Crnu Goru zadnji sam puta posjetila prije 10-ak godina i od tada nisam imala mira te sam se žarko željela vratiti u tu zemlju, a ubrzo je pao i dogovor da na putovanje idem autom te da obiđemo dio njihove obale. Početna točka putovanja bio je krajnji jug – grad Ulcinj. Smješten na samom jugu Crne Gore na granici s Albanijom, od Zagreba do Ulcinja automobilom će vam trebati nekih 9 i pol sati vožnje ako ne radite duge pauze. S obzirom da ja moram svako malo stati i napraviti pauzu, a i kako smo unaprijed imali isplaniranu dužu stanku u Dubrovniku, putovanje do Ulcinja trajalo nam je 12 sati. Iako je valuta u Crnoj Gori euro, zemlja još uvijek nije dio Europske unije, što znači da kada prijeđete granicu, ulazite u roaming. Njihovi smještaji i restorani dobro su pokriveni besplatnim internetom, no realno najbolja opcija je da kupite njihovu karticu s turističkim paketom. Vrijedi 7 dana, košta 10 eura, a na kartici ćete dobiti 500 GB interneta. Karticu možete kupiti na nekom od kioska, u trgovinama ili na benzinskim pumpama. Legenda o Cervantesu Ulcinj je najjužniji grad i središte istoimene općine na crnogorskom obali Jadrana, a prema popisu stanovništva iz 2003. godine, broji nešto malo više od 10000 stanovnika. U gradu većinom prevladava albansko stanovništvo, a od poznatijih crnogorskih faca koje su rođene u Ulcinju, valja izdvojiti bivšeg premijera Crne Gore Dritana Abazovića. Grad je poznat po turizmu, odnosno po Velikoj plaži; pješčanom raju koji se proteže na 13 kilometara od grada pa sve do rijeke Bojane na krajnjem jugu zemlje. Prema legendi, u Ulcinju je svojevremeno bio zatočen poznati španjolski pisac Miguel se Cervantes, a priča kaže da je njegovo legendarno djelo Don Quijote nastalo, odnosno bilo inspirirano robovanjem na ovom dijelu Jadrana. Cervantes je, prema predaji, ovdje stigao 1575. godine kada su tri leuta napala španjolsku fregatu u Sredozemnom moru. Neki čak tvrde da je njegova fatalna Dulcinea iz knjige zapravo Ulcinjanka (jer Dulcigno znači Ulcinj). Kamp na Velikoj plaži Naš smještaj nalazio se na samom početku Velike plaže. Riječ je o kampu Saranda Beach Bungalow, u sklopu kojeg se nalaze preslatki bungalovi u kojima smo odsjeli. Bungalovi u kampu napravljeni su u điru planinskih kućica sa spavaćom sobom, dnevnom sobom te kupaonicom, a gostima je na raspolaganju i mala čajna kuhinjica sa sudoperom, kuhalom za kavu i frižiderom. Kućice imaju i ogroman TV te veliki kauč u dnevnoj gdje se možete izležavati, a ispred se nalazi i terasa. Odmah do bungalova je i parking za automobile. Doručak se poslužuje u restoranu koji se nalazi između plaže i smještaja, a ako sjednete na terasu, uživat ćete u hrani s pogledom na more, što je nama bio posebni doživljaj i gušt. Hrana u restoranu jako je ukusna, a da ovdje nećemo ostati gladni shvatili smo odmah ujutro na doručku, gdje za stolom apsolutno ničeg nije nedostajalo. Naši domaćini nutkali su nas hranom da ne ostanemo gladni i stvarno su bili iznimno ljubazni i dragi prema nama.   Pogledajte ovu objavu na Instagramu.   Objavu dijeli Ines Jelušić (@ines.jelusic) Nakon doručka, došlo je vrijeme za cjelodnevno izležavanje na plaži. Velika plaža poznata je po sitnom pijesku koji djeluje jako opuštajuće. Kao gosti, mogli smo besplatno koristiti ležaljke koje se nalaze na plaži do restorana, što nas je dodatno motiviralo da se cijeli dan doslovno ne maknemo od tamo. I oni koji nisu gosti smještaja slobodni su doći na njihovu plažu, a ukoliko žele koristiti ležaljke i suncobran, cijena najma po danu iznosi 10 eura. Zemlja izvrsne hrane Sezona se još nije zalaufala pa je gostiju bilo manje nego u špici. Obzirom da nam je odmor i mir oboma bio i više nego potreban, nismo se bunili što nije bilo gužve i vreve. Ležali smo na plaži, pomicali ležaljke kako se sunce pomicalo po nebu, a popodnevnu kavu nam je konobar donio pod ležaljke. Kraj takvog tretmana, ne preostaje ti ništa drugo nego uživati. Kasno popodne odgegali smo do restorana pošto nas je hvatala glad. Preporučili su nam da uzmemo bilo što morsko – morski plodovi, riba, sve što je bilo u moru, ovdje je dobro. Muž je uzeo crveni rižoto s morskim plodovima, a mene su nekako zvali škampi čija je cijena bila 14 eura po porciji. I jedno i drugo jelo bilo je jako ukusno, a ono što me osim prihvatljive cijene najviše iznenadilo jest količina hrane. Porcije su jako obilne, a rižota je na tanjuru bilo toliko da bi se bez problema mogle najesti dvije osobe. Škampe, rižoto, pomfrit, grčku salatu i bocu mineralne platili smo 34,50 eura. Fantastična hrana za malo novaca i iznimna gostoljubivost domaćina – to je zapravo ono što čemu pamtim Crnu Goru još od ranije i što se, na moju veliku sreću, nije promijenilo i dan danas… Jedinstvena plaža na Jadranu Sam kamp i plaža jako su čisti i uredni. Plaža je super za djecu i neplivače jer je početak jako plitak tako da ćete zapravo više hodati i brčkati se nego plivati. Iako se mnogi groze od pomisli na sitni pijesak i valjanje po istome, Veliku plažu treba posjetiti i doživjeti taj đir cjelodnevnog izležavanja. Nas dvoje inače nismo za cjelodnevna izležavanja, no moram vam priznati da nam ovo iskustvo uopće nije teško palo. Štoviše, ja sam fino i odspavala oko podneva. Kao da sam doma u svom stanu…   Pogledajte ovu objavu na Instagramu.   Objavu dijeli Ines Jelušić (@ines.jelusic) Šetnja uz plažu također je jedna od aktivnosti koju preporučamo. Djeluje jako umirujuće i opuštajuće dok se pred vama se u nedogled po pijesku valjaju valovi. Velika plaža zaista je jedinstvena na Jadranu i vrijedi ju posjetiti i uživati u svim njezinim čarima. Pa stoga, ako vas put nanese u Crnu Goru, obavezno navratite i u Ulcinj. Dobra hrana i opuštanje na plaži ovdje su definitivno zagarantirani… Nova putna priča iz Crne Gore stižu za nekoliko dana! Iduće: Kako smo se provozali najljepštom crnogorskom cestom 

Putne priče

Grad zmajeva i dobre vibre: Dobrodošli u Ljubljanu, slovensku metropolu koja pršti znamenitostima i oduševljava čistoćom

Ines Jelušić

Od 1. siječnja, odnosno ulaskom u Schengenski prostor, putovanja preko granice postala su puno jednostavnija jer sada u Europu možemo bez dugih stajanja i čekanja na graničnim prijelazima. Jedna od destinacija koju rado pohodim zadnjih mjeseci je i susjedna Slovenija. Ta prekrasna, zelena zemlja, oduševljava me već dugi niz godina svojim krajolikom, prirodom i prekrasnim dvorcima, a od kada su “izbrisane” granice, Slovenija nam se svako malo nađe na putu. Nedavno smo iskoristili jedno divno nedjeljno popodne za obilazak slovenske metropole, grada Ljubljane. Smještena na manje od dva sata vožnje od Zagreba, Ljubljana je najveći slovenski grad, a prema podacima iz 2016. godine, broji gotovo 280 tisuća stanovnika. Bogata povijest Pod današnjim imenom, kao Laibach, Ljubljana se prvi puta spominje 1144. godine, a povijest nas uči da je prava grada dobila 1220. godine. Od 1335. godine Ljubljana je bila u posjedu Habsburgovaca, a habsburška vladavina bila je prekinuta u razdoblju 1809. do 1813. kada je Ljubljana bila glavni grad francuskih Ilirskih provincija. Nakon raspada Austro-Ugarske Ljubljana je ušla u sastav Kraljevine SHS, a novom administrativnom podjelom 1929. postala je glavni grad Dravske banovine. Nakon Drugog svjetskog rata, Ljubljana je glavni grad jugoslavenske Socijalističke Republike Slovenije, a ulogu glavnog grada je zadržala i nakon osamostaljenja Slovenije 1991. godine. Politika se posljednjih godina u Ljubljani nije baš previše mijenjala, jer tamo je, naime, već 16 godina gradonačelnik Zoran Janković, koji je krajem studenog 2022. godine šesti puta uzastopce izabran za čelnog čovjeka slovenske metropole. Tijekom povijesti, Ljubljanu su dosta puta pogađali potresi pa je tako poslije potresa 1511. godine obnovljena u renesansnom stilu, dok je nakon katastrofalnog potresa 1895. godine obnovljena u neoklasicističnom i secesijskom stilu. Pitoma, ljupka te jako ugodna za šetnju, Ljubljana je danas pravi mamac poželite li na neki kraći izlet. Taj je grad pun raznih znamenitosti koje vrijedi vidjeti! Grad vrvi ljudima i turistima koji uživaju u šetnjama uz rijeku Ljubljanicu, kao i širim centrom grada gdje se nalaze kafići, restorani, slastičarne te brojne trgovine. Zašto kažem da je Ljubljana pitoma? Pa, ima tu neku dobru vibru koja se proširi čovjekom kada dođete u grad. Iako je riječ o najvećem slovenskom gradu, u Ljubljani se niti jednog trenutka nećete osjećati nesigurno. Sve je opušteno, lijepo, ljudi ima na sve strane i grad diše punim plućima. Svi odreda su jako ljubazni, i ako zapnete s jezikom, rado će vam naši susjedi pojasniti i na hrvatskom. Ako u Ljubljanu dolazite automobilom u nedjelju, parking je besplatan tako da slobodno parkirajte i u užem centru grada. Mjesto će se već negdje pronaći. Nema straha niti što se gužvi tiče, jer jednako kao i u Zagrebu, i u Ljubljani je nedjeljom promet miran, a ceste su prohodne. Kafići i restorani su otvoreni, no trgovine su većinom bile zatvorene. Legenda o zmaju Naš đir po Ljubljani započeo je prolaskom kraj Zmajskog mosta, gdje su nas pozdravili ljubljanski zmajevi iznad kojih su se nazirale siluete Ljubljanskog grada. Zmaj je inače zaštitni znak Ljubljane, a uz zmaja se veže i jedna legenda. Prema legendi, Ljubljanu je utemeljio mitološki grčki junak Jason, koji je ukrao zlatno runo od kralja Aitesa te je potom s Argonautima pobjegao na brodu Argo preko Crnog mora u Dunav i Savu sve do Ljubljanice. Tamo su Argonauti rastavili brod, odnijeli ga do Jadranskog mora, gdje su ga ponovno sastavili i vratili u Grčku. Na putu prema moru, na izvoru rijeke Ljubljanice, zaustavili su se kraj velikog jezera i močvare u kojoj je živio zmaj. Jason se uhvatio u koštac sa zmajem, porazio ga i ubio. Simbolika zmaja u gradu je prisutna od davnina. U srednjovjekovnom gradskom grbu bio je prisutan kao ukras iznad grba, a nešto kasnije je zauzeo središnje mjesto. Simbolika zmaja postupno se mijenjala od čudovišta do zaštitnika grada, personificirajući snagu, hrabrost i mudrost. Inače, zmajevi zaista dominiraju Ljubljanom pa ćete tako u suvenirnicama moći kupiti brojne suvenire s motivom zmaja – od magneta, figurica, privjesaka pa sve do plišanih zmajeva u raznim bojama. Nakon susreta sa zmajevima, šetnju Ljubljanom nastavili smo Petkovšekovim nasipom do Mesarskom mosta. Riječ je o pješačkom mostu preko rijeke Ljubljanice koji povezuje ljubljansku tržnicu i Petkovšekov nasip. Most je inače interesantan jer se na njemu nalazi na tisuće lokota, na kojima su ispisana imena onih koji su si međusobno obećali ljubav. Obiđite Ljubljanski grad Prođete li preko mosta, a onda i tržnice, za par minuta doći ćete do uspinjače koja vodi do veličanstvenog Ljubljanskog grada. Ovaj dvorac, osim što se nalazi na fantastičnoj lokaciji pa s njega puca divan pogled na cijeli grad, nudi i brojne zabavne i edukativne sadržaje za posjetitelje, a u sklopu njega nalaze se i kafići i restorani gdje možete predahnuti, odmoriti te popiti i pojesti nešto fino.   Do dvorca možete automobilom, ali i pješke. Odlučite li do Ljubljanskog grada uspinjačom, cijena povratne karte po osobi iznosi 6 eura. Planirate li razgledati i neke unutarnje sadržaje u dvorcu, cijena će biti nešto skuplja. Nakon obilaska Ljubljanskog grada i šetnje oko divne građevine, uhvatila nas je glad pa smo stali u restoranu Vodnikov hram koji se nalazi u podnožju uspinjače. Siti i zadovoljni, šetnju nastavljamo uz Ljubljanicu sve do Prešernovog trga, a u međuvremenu smo malo skrenuli s puta da vidimo i obiđemo zgradu Državnog zbora u Ljubljani (njihov parlament). U nedostatku vremena nismo uspjeli do parka Tivoli i ljubljanskog Zoološklog vrta, a te dvije zanimljive lokacije ostavili smo za idući posjet Ljubljani. Čista i uredna Grad je pun prekrasne arhitekture koja me u pojedinim djelovima jako podsjećala na Varaždin, a grad se može pohvaliti i titulom zelene prijestolnice Europe. Jako je uredan i čist i nigdje na cesti nećete vidjeti niti jedan bačeni papirić. Na svakom koraku postavljeni su koševi za smeće pa se smeće zbog toga ne razvlači gradom. Još jedna stvar koju sam primijetila, a koja je po mojem mišljenju jako dobra je dosta javnih WC-a u gradu, a koji se većinom plaćaju (oko 50 centi). Nedostatak javnih toaleta nešto je što me jako ljuti općenito i mrzim kada moram sjesti u kafić samo da bih koristila toalet. U Ljubljani toga nema, a WC-i su, koliko sam uspjela vidjeti, dostupni na najfrekventnijim mjestima u gradu. Od Zagreba do Ljubljane stići ćete za manje od dva sata, a za putovanje njihovim autocestama bit će vam potrebna vinjeta koju u par klikova možete kupiti online. Puna zanimljivosti i znamenitosti, slovenska metropola stvarno je divan grad koji biste svakako trebali staviti na svoju putnu listu, a osim automobilom, jeftinija varijanta posjeta Ljubljani je i vlak iz Zagreba te jeftine autobusne karte. Video đir iz Ljubljane pogledajte na Youtube kanalu “Putne priče”.  

Putne priče

Pariz je uvijek dobra ideja: Vodič za savršeni vikend u prekrasnoj francuskoj metropoli

Ines Jelušić

Za koliko ste gradova, mjesta ili zemalja koje ste do sada posjetili rekli da ćete se tamo ponovo vratiti? Ako ste ikada posjetili Pariz, sigurna sam da ste upravo ovaj grad to rekli… Grad ljubavi, grad svjetla, mode, dobre hrane i još mnogo toga – sve je to glavni grad Francuske, metropola koja oduševljava brojnim znamenitostima i mjestima koje turisti rado posjećuju. No, Pariz je zapravo puno više od onoga što ste o njemu pročitali, čuli ili što ste vidjeli na fotografijama. Da biste zaista doživjeli Pariz i iz prve se ruke uvjerili u njegove ljepote i šarm, Pariz morate posjetiti. I to ne samo jednom… Pariz nam je dugo bio na listi želja, a prilika za posjet ukazala se krajem veljače ove godine. Prvotni plan bio je do Pariza putovati vlakom iz Züricha, no računica je na kraju pokazala da taj plan i nije baš jeftin pa je na snagu stupio plan B.   Pogledajte ovu objavu na Instagramu.   Objavu dijeli Ines Brežnjak (@ines.breznjak) Plan B je bio da Švicarci dođu s vlakom, a mi da dođemo avionom. Od Zagreba do Pariza mogu se ugrabiti stvarno povoljni letovi. Naše povratne karte bile su nešto skuplje jer smo ciljali baš taj vikend pa smo povratnu kartu po osobi platili oko 75 eura. Ako pratite akcije koje Ryanair često nudi, karte do Pariza možete nabaviti dosta povoljnije. Shuttle do grada Pošto smo letjeli Ryanairom, od prtljage smo imali pravo samo na  jedan ruksak. Ispočetka mi se to činilo kao ok opcija s obzirom da smo u Pariz dolazili u petak popodne, a povratak je bio u nedjelju popodne, no kasnije me počela hvatati blaga panika hoće li sve stati u jedan ruksak. Čak sam razmišljala da naknadno doplatim za kofer, no odustala sam zbog cijene koja bi me naknadno ispala gotovo kao cijena povratne karte. Višku nekih stvari koje sam kupila u Parizu pa nisu stale u ruksak doskočila  sam tako da sam kupila platnenu torbu za 5 eura, koja je bez beda prošla kao moja osobna prtljaga, odnosno – ženska torba. Pariz ima nekoliko aerodroma, a naš let iz Zagreba bio je do aerodroma Paris-Beauvais. Aerodrom je od grada udaljen nekih sat i pol vremena vožnje, no dolazak do grada nije kompliciran. Najbolja opcija je shuttle bus, koji vozi svako malo. Karte možete kupiti u zgradi aerodroma ili online. Mi smo ih uzimali online, a preporučam da odmah uzmete povratnu kartu, jer će vam tada biti koji euro jeftinija. Cijena vožnje u jednom smjeru košta 16,90 eura, dok je cijena povratne karte 29,90 eura. Iako je riječ o manjem aerodromu, sve informacije koje u početku trebaju jednom turistu jasno su istaknute i vidljive tako da nema strah da ćete se izgubiti ili negdje zalutati.   Pogledajte ovu objavu na Instagramu.   Objavu dijeli Ines Brežnjak (@ines.breznjak) Shuttle bus iskrcat će vas na Porte Maillot, koji se nalazi jako blizu metroa pa svoj put do smještaja možete nastaviti javnim prijevozom. Kada se vraćate kući, obavezno budite na stanici tri sata prije leta. To će vam i pisati na kartama, a iako vam se možda čini previše, vjerujte mi – nije. Grad je ogroman i jako je lako zapeti u gužvi, čak i vikendom. Za vožnju gradom možete koristiti javni prijevoz. Cijena jednosmjerne karte za javni prijevoz (metro, autobusi, vlak) košta 2,10 eura. U slučaju korištenja javnog prijevoza, isplati se kupiti Paris Visite travel pass. Njegova cijena starta od 6,75 eura dnevno (neograničen broj vožnji), a može se kupiti za više dana. Druga opcija je dobri stari Uber. Taksista ima, auti u kojima se vozite su jako dobri, a što se cijena tiče – mi smo primjerice 4.5 kilometara platili 14 eura. Bilo nam je važno da na vrijeme stignemo na autobusnu stanicu kada smo se vraćali kući, pa je taksi bio najskuplja, ali najsigurnija opcija. Dobra hrana na svakom čošku Najskuplja stavka u Parizu definitivno je smještaj. Ne računajte da ćete neki pristojni smještaj u pristojnom kvartu koji je relativno blizu centra platiti ispod 150 eura po noći za dvije osobe. Doručak u hotelu ne uzimajte. Skup je, nema ga ispod 15 eura po osobi, a hrana koju ćete dobiti tipična je hotelska. Za isti novac možete sjesti u neki od šarmantnih francuskih bistroa koji se nalaze na svakom koraku i uživati u nevjerojatnim okusima Francuske. Croque madame, croque monsieur, kroasani, peciva punjena čokoladom, friška pecima s maslacem,…sve su to samo neka od divnih jela koje možete za isti ili manji iznos doručkovati u Parizu. Neizostavni dio doručka u Parizu je i kava, koju moram pohvaliti – mislim da nema europske zemlje u kojoj sam pila bolju kavu s mlijekom. Uvijek fina, kremasta, sa savršeno toplim mlijekom, kava je nešto u čemu u Parizu čovjek zaista istinski uživa. Pariz vrvi sjajnom gastronomskom ponudom. Od posebnih i drugačijih restorana kao što je Ora preko nekih interesantnih fast food destinacija kao primjerice Leon pa do kultnih mjesta kao primjerice Cafe de Flore, u Parizu će svatko pronaći hranu po svom guštu. Cijene hrane vrte se od 20 eura pa na dalje po osobi, ovisno gdje jedete. Ključne znamenitosti Hoće li vam dva dana biti dovoljna da razgledate sve ključne pariške znamenitosti? Naravno da neće. Grad je ogroman i vrvi brojnim zanimljivim i atraktivnim lokacijama koje vrijedi posjetiti. No, ono najvažnije stignete obići i u kratkom vremenu. Prvi dan, u petak, nakon ručka u poznatom Cafe de Flore, išli smo na vožnju brodom po Seini te smo posjetili Eiffelov toranj. Cijena i jedne i druge ulaznice po osobi koštala je 18 eura. Drugog dana grad smo obilazili pješice. Nakon doručka, prozujali smo oko Louvra, fotkali se ispred famoznih staklenih piramida. Potom smo prošetali do katedrale Notre Dame, obišli latinsku četvrt, Place de l’Hôtel de Ville, otišli do Slavoluka pobjede te prošetali kultnim bulevardom Champs Élysées. Između toga smo ručali, pili kavu, malo i shoppingirali, a dan je završio večerom u restoranu Ora te šetnjom pariškom četvrti Montmartre. Zadnji dan bio je rezerviran za brzinsku šetnju, pakiranje, posjet talijanskom restoranu Pink Mamma i na koncu odlasku prema aerodromu. S dobrom organizacijom, stigne se vidjeti i obići dosta toga, iako je ovo nabrojano tek mali dio onoga što se u Parizu može vidjeti i posjetiti. U ovom prekrasnom gradu neće vam biti dosadno i ako pitate vrijedi li za vikend skoknuti do Pariza, odgovor je – da! Pariz je uvijek dobra ideja…

Putne priče

Bajkovito mjesto u Istri idealno za vikend izlet: Kotli su mjesto koje morate posjetiti ovog proljeća

Ines Jelušić

Još sitno nas dijeli do prvog dana proljeća, a s proljećem nam dolazi i toplije vrijeme. Nakon zime, tmurnih i hladnih dana, a s obzirom da je pred nama vikend i toplo vrijeme okupano sunce, situacija je kao stvorena za vikend u prirodi. Hrvatska je prepuna divnih mjesta koja će vas oduševiti svojim prirodnim ljepotama, a jedno od takvih mjesta su Kotli, maleno istarsko mjestašce kraj Buzeta kroz koje protječe rijeka Mirna, a o čijim se ljepotama pročulo i van granice Lijepe naše.   Kotli su nekada bili gospodarski najjače selo na Humštini poznati po mlinarima i krojačima, odnosno obrtnicima i zanatlijama, a danas su zaštićena ruralna sredina sa sačuvanim kortama, baladurima, voltama i slikovitim dimnjacima. Od nekadašnjih 60 mlinova, u funkciji je još samo jedan.   Pogledajte ovu objavu na Instagramu.   Objavu dijeli Ines Brežnjak (@ines.breznjak) Prekrasna priroda Ovo mjesto specifično je po spoju kamena i vode, odnosno neobičnom koritu rijeke od kojeg je priroda napravila nešto čarobno. Naime, Rijeka Mirna u Kotlima teče praktički kroz stijene, a zbog bijelih stijena, voda je tirkizna i čista.   Voda je u stijenama oblikovala prirodne bazene u kojima se može i brčkati, a želite li i to isprobati, idealno vrijeme je proljeće i jesen, jer ljeti Kotli zbog suše ponekad ostaju bez vode. Dodatnu egzotiku lokaciji daju i prekrasni slapovi. Super stvar je što se možete spustiti i do same rijeke te izbliza uživati u ljepotama. Poviše rijeke i slapova nalazi se i konoba u kojoj možete odmoriti, okrijepiti se te uživati u istarskim delicijama i čarobnim okusima. Iako je nekada ovo mjesto vrvilo životom, Kotli danas vrve jedino turistima. Dosta starih kuća je preuređeno u vile za odmor pa tamo, ako poželite, možete i prespavati. Usput i do najmanjeg grada na svijetu Kotli su od Zagreba udaljeni nešto malo više od 200 kilometara, a putujete li autocestom, vremenski će vam trebati oko 2 i pol sata. U blizini Kotli smješten je i Hum, najmanji grad na svijetu, te bez problema možete obići obje lokacije u jednom danu. Hum je od Kotli udaljen 5 kilometara, odnosno nekih 10 minuta vožnje automobilom.   Pogledajte ovu objavu na Instagramu.   Objavu dijeli Ines Brežnjak (@ines.breznjak)

Putne priče

Magično mjesto nadomak gradske jezgre Knina: Krčić je prekrasan i kada vodopad presuši

Ines Jelušić

Hrvatska je prepuna prirodnih ljepota koje vrijedi vidjeti, a jedno od tih čuda je i slap Krčić koji se nalazi par kilometara od centra Knina. Ovo prekrasno mjesto uz koje možete predahnuti i uživati u pogledu jedno je od mjesta koje uvijek rado posjetim kada dolazim u kraljevski grad, iako se zna dogoditi da slapa ponekad nema jer u sušnim vremenima on presuši. Krčić je visok 22 metra, a u špilji ispod slapa smješten je jedan od tri izvora rijeke Krke. U periodu kada ima vode, slap izgleda zaista magično, a do slapa je uređena i šetnica uz koju su postavljene i klupe pa ljudi mogu prošetati i uživati uz žubor rijeke Krke i slapa Krčić.   Pogledajte ovu objavu na Instagramu.   Objavu dijeli Ines Brežnjak (@ines.breznjak) Prekrasni prizori i kada nema slapa No, Krčić je zapravo jako interesantno mjesto i kada vodopad presuši pa u tom periodu možete bez da se smočite vidjeti kako izgleda s druge strane mostića. Prekrasna priroda očarat će vas i kada slapa nema – voda je bistra, tirkizna, a krajolik djeluje jako umirujuće. Knin i okolica obiluju brojnim prirodnim ljepotama koje zaista vrijedi vidjeti, a tu je i spektakularna Kninska tvrđava, nezaobilazna stanica s koje puca prekrasan pogled na grad. S tvrđave možete vidjeti i prekrasni Krčić, pa ako navraćate, obavezno obiđite oba mjesta. Savjet – toplo se obucite, jer bi vam posebice na tvrđavi ovih dana moglo biti dosta ledeno ako kojim slučajem zapuše kakvi vjetrić, odnosno bura.

Putne priče

Jeste li već obišli Forticu? S ove povijesne utvrde puca spektakularni pogled na Paški most

Ines Jelušić

Paški sir, janjetina, domaće vino, ali i krasne ceste koje obožavaju svi zaljubljenici u automobile i motore…puno je toga što otok Pag ima za ponuditi. Iako danas rado svraćam na ovaj čarobni otok, činjenica je da nekada ranije prijašnjih godina, Pag nije bio na vrhu moje liste mjesta koje sam voljela. Štoviše, ovaj sam otok izbjegavala, a moje objašnjenje bilo je da na Pagu “nema ničeg osim kamena”. Zaslijepljena tom nekom svojom vizijom o otoku “koji je samo kamen”, godinama sam izbjegavala ovo mjesto. No, spletom okolnosti, u Pag zadnjih godina sve češće navraćam i svakim posjetom otkrivam čari i ljepote ovog malog raja na moru. Pag za mene nije više samo “kamen”, već mjesto čiste sreće i uživanja. Šta ja znam, možda su me smekšale divne ceste kojima često provozam divne automobile, možda božanski okus paškog sira, a možda i taj kamen koji sam nekada prezirala, a sada mu se svakim danom sve više divim. Atraktivna utvrda Ako na Pag dolazite preko mosta, sigurno ste s lijeve strane primijetili ostatke nekadašnje utvrde. Riječ je o utvrdi Fortica, a nekih stotinu metara nakon mosta nalazi se skretanje koje vodi prema ovom nekada velebnom objektu. Legenda kaže da su s Fortice Pažani vidjeli kralja Belu IV., kada se bježeći pred neprijateljem, sakrio na njihovo područje. Utvrda je, kažu zapisi, služila za izviđanje i kontroliranje prometa brodova, pošto se Pag nalazio na važnom pomorskom pravcu. Kako su brodovi često bili izloženi napadima gusara, Fortica je izgrađena za promatranje i sigurnog prolaza brodova na moru.. Danas je ova utvrda djelomično renovirana te je interesantna turistička atrakcija koju vrijedi posjetiti. S Fortice puca prekrasni pogled na Paški most, a na jednom dijelu nalazi se plato na koji se možete popeti te uživati u spektakularnom pogledu. Oko utvrde nema nikakvog sadržaja, a najbliže mjesto za okrepu je kafić prije Paškog mosta od strane Zadra, koji radi tijekom sezone. Ako ste u prolazu, svakako vrijedi navratiti do ovog posebnog mjesta koje odiše nekim davnim i drugačijim vremenima…