Vodik se često u poosljednje vrijeme predstavlja kao gorivo budućnosti. Ono koje će pokretati sve, od kuća do brodova, pa sve do, naravno, automobila.
No, postoje veliki izazovi u tom planu, a jedan od njih je i učinkovito odvajanje i skladištenje vodika. Trenutno je natrijev borohidrid najperspektivniji materijal za skladištenje vodika i može generirati vodik kontaktom s vodom.
U njemu mnogi vide rješenje, ali natrijev borohidrid se oslanja na skupe katalizatore izrađene od plemenitih metala kako bi se ubrzalo stvaranje vodika. Međutim, Istraživački centar za nanoarhitektonu materijala (MANA) u Japanu pomno proučava korištenje jedne stvari koju vozači automobila najviše mrze kao visokoučinkovitog katalizatora – hrđe.
Hrđa kao gorivo?
Točnije, MANA proučava mineral željeznog hidroksida s miješanim valentima, poznatiji kao zelena hrđa. Zelena hrđa najčešće se formira na željezu i čeliku u okruženjima s niskim udjelom kisika i bogatim kloridima poput morske vode.
Ukratko, to je hrđa koja se formira na brodovima i olupinama brodova. Kompliciranije, to je nestabilan, zelenkasti spoj koji nastaje izmjenom aerobnih i anaerobnih uvjeta u kojima su prisutni voda, kloridni ioni i drugi anioni. MANA vjeruje da bi rješenje moglo biti modificiranje čestica zelene hrđe otopinom bakrenog klorida.
Testiranja su pokazala da zelena hrđa kao katalizator “postiže visoku frekvenciju prometa za proizvodnju vodika”, te bi mogla zamijeniti korištenje tradicionalnih materijala.
Ultimativni oblik recikliranja
Već postoje pilot programi koji koriste tehnologiju natrijevog borohidrida u brodovima na vodikov pogon. MANA ističe da zelena hrđa djeluje na sobnoj temperaturi, relativno ju je lako proizvesti i lako bi se mogla integrirati s postojećim pilot programima.
Europa odustaje od zabrane benzinaca i dizelaša? Jedan čovjek uspio je ‘smekšati’ šeficu Ursulu
“Očekujemo da će se naš katalizator koristiti za vodikove gorivne ćelije u mnogim brodskim primjenama poput automobila i brodova. Nadamo se da će to dovesti do različitih oblika mobilnosti bez emisija”, izjavio je dr. Yusuke Ide, iz MANA-e.
Morska voda je prirodni resurs, dok su željezo i čelik uobičajeni materijali koji se recikliraju. Teoretski, s vremenom bismo mogli dobiti ultimativni oblik recikliranja. Kada automobili završe svoj životni vijek, čelik i željezo bi se mogli koristiti za proizvodnju materijala koji stvaraju i pohranjuju vodik , a koji zatim pokreće nove automobile na ekološki prihvatljiv način. Rekli bismo jedan pravi životni ciklus automobila.
