Vrijednost europskog tržišta rabljenih automobila procijenjena je na 635 milijardi eura u 2024. godini, no i dalje postoje problemi s prevarama. Čak 4,9% rabljenih automobila u 2024. imalo je lažnu kilometražu, a 40% je pokazalo znakove oštećenja.
Prije sedam godina, Europski parlament procijenio je da prevare s vraćanjem kilometara mogu uzrokovati gubitke između 1,31 i 8,77 milijardi eura godišnje. Novija istraživanja ukazuju na gubitke od oko 5,3 milijarde eura godišnje, pri čemu mnogi slučajevi ostaju neotkriveni.
Osim novčanih gubitaka, prikrivanje povijesti oštećenja vozila predstavlja stvarne sigurnosne rizike za kupce na tržištu rabljenih vozila.
Prevaranti koriste europske zakone
Tržišna rješenja za borbu protiv prevara već postoje, ali borba protiv njih na tržištu rabljenih vozila zahtijevat će suradnju između poslovnog i javnog sektora unutar EU. Prevaranti na tržištu rabljenih vozila imaju koristi od europskih pravila o zaštiti privatnosti u nekim državama članicama EU.
To je zato što GDPR vrlo široko definira osobne podatke. To tvrtkama koje rade s podacima o vozilima otežava dijeljenje informacija, čak i kada su rizici za privatnost niski.
Europa ne odustaje, idemo prema zabrani fosilaša: Jedna vrsta motora mogla bi ipak biti pošteđena?
“Europa može pronaći bolju ravnotežu između zaštite osobnih podataka i pružanja stvarnih instrumenata nama. Posebice europskim scale-up poduzećima, kako bismo se nastavili razvijati i kako bismo postali konkurentni na globalnoj razini. Novac nije jedino rješenje. EU također treba liberalizirati pristup podacima i njihovo korištenje. Posebno baveći se neravnotežom informacija koja nastaje kada imovina poput automobila promijeni vlasništvo”, rekao je Rokas Medonis, izvršni direktor carVerticala, litavskog scale-up poduzeća koje pruža izvješća o povijesti vozila.
“Kada automobil promijeni vlasnika, informacije o automobilu počinju zaostajati, ali legitimni interes potrošača za takve informacije ne nestaje. To zahtijeva rješavanje širih problema poput fragmentacije podataka i osiguravanja da podaci mogu pratiti imovinu kroz promjene vlasništva”, dodaje Medonis.
On smatra da je borba protiv prevara na tržištu rabljenih vozila trenutno izuzetno teška. “Zemlje ne razmjenjuju uvijek podatke o vozilima. Mnogi zapisi o kilometraži ili oštećenjima nikada se ne digitaliziraju. Ne postoji usklađen pristup praćenju prodaje automobila unutar EU. To sve olakšava prikrivanje ove nepoštene prakse. To šteti potrošačima, kao i poštenim tvrtkama, a koristi prevarantima”, napominje.
I Njemačka skriva podatke
Suprotno tome, čak i kao članice EUCARIS-a (Europskog informacijskog sustava za automobile i vozačke dozvole) i sa sveobuhvatnim praćenjem podataka o automobilima usmjerenim na domaće tržište, zemlje poput Njemačke, Italije, Belgije i Nizozemske i dalje ograničavaju dijeljenje nekih podataka o povijesti vozila za izvezene automobile.
Njemačka je najveći izvoznik rabljenih automobila u EU koja opskrbljuje i druga europska tržišta rabljenim automobilima. Ona godišnje izvozi gotovo 2 milijuna rabljenih automobila, no službeni podaci o trgovini taj iznos umanjuju za šest puta. Zemlja pruža ograničene informacije, pozivajući se na zabrinutost zbog GDPR-a.
Kraftfahrt-Bundesamt (KBA) upravlja sofisticiranim sustavima za registraciju vozila koji omogućuju detaljno praćenje povijesti vozila, iako je pristup potpunim podacima i dalje ograničen i ne koristi se za zaštitu javnog interesa.
Kupci u riziku
Belgija i Nizozemska postupaju slično. Iako imaju sofisticirane domaće sustave za praćenje podataka o automobilima poput “Car-Pass“, „Nationale Auto Pas“ ili RDW (nizozemska uprava za vozila), koji su svi na domaćem tržištu drastično smanjili broj prevara s brojačem kilometara, oni također ograničavaju sveobuhvatno dijeljenje podataka za izvezene automobile, što kupce iz drugih država članica EU dovodi u rizik.
Ni Italija ne dijeli redovito s drugim zemljama u EU svoje podatke o oštećenjima na rabljenim automobilima.
Ovaj pristup “domaće tržište na prvom mjestu”, ugrožava zaštitu potrošača na razini cijele EU i šire ciljeve jedinstvenog tržišta. Osim toga, budući da se mnogi automobili uvoze iz istih tih zapadnih zemalja, takva nedostupnost ugrožava kupce u drugim zemljama.
Postoje i dobri primjeri
EU ima dobre prakse iz kojih se može učiti, gdje transparentnost i privatnost mogu koegzistirati. Švedska i Finska uspjele su pronaći ravnotežu između privatnosti i dijeljenja podataka o rabljenim automobilima, štiteći ne samo interese domaćih potrošača, već i potrošače iz drugih zemalja nakon što automobil prijeđe granice.
U švedskoj Agenciji za prijevoz i finskom Traficomu, kupci automobila mogu lako dobiti podatke o povijesti vozila, uključujući kilometražu, vlasništvo i podatke o tehničkim pregledima. Kako bi se osigurala transparentnost, važno je da informacije o broju vozila automobila dostupne kada automobili napuste zemlju i da ih obje zemlje daju.
Ujedinjeno Kraljevstvo također nudi otvoreni pristup podacima o vozilima, s dobro razvijenim sustavom tehničkih pregleda koji pomaže kupcima da izbjegnu prevaru. Iako je tržište uglavnom domaće, njegov model dijeljenja podataka dobar je primjer ravnoteže između privatnosti i transparentnosti.
Glavno pitanje
Kako bi zaštitila ljude, EU mora definirati i uskladiti interakciju između Zakona o podacima, Direktive o otvorenim podacima i GDPR-a. Transparentan okvir za pristup podacima o vozilima na razini cijele EU pomogao bi u smanjenju prevara, vraćanju povjerenja i podržavanju ciljeva pravednog digitalnog gospodarstva.
“Jasnija pravila i bolja razmjena podataka zaštitit će kupce, podržati pošteno poslovanje i ojačati europsko digitalno gospodarstvo. Postavlja se glavno pitanje. Je li važnije zaštititi podatke koji ne otkrivaju osobne informacije, ali pomažu kupcima da razumiju stvarno stanje automobila, ili zaštititi prodavače koji žele sakriti važne činjenice?”, navodi Medonis.
